Dijete u meni

Kako sam sinoć slatko zaspala, tako sam se jutros još slađe probudila. Već je četvrtak. Koliko sam kukala o prvom mjesecu, toliko mi sad ovaj drugi bježi. Eto nas na pragu Valentinova. Društvene mreže vrište od reklama, pripremaju se pokloni. Tu su, dakako, i svi takozvani influenceri, koji dijele neke tamo džabe, ko fol, super poklone kako bi im rejting narastao. Ne smijemo zaboraviti i one koje se furaju na anti-valentinovo, misleći da su, jel, posebni. A tu sam i ja. Mene boli ona stvar za sve to navedeno. Zašto? Pa odgovor je veoma čudnovat. Ništa danas više nije iskreno. Za mene je Valentinovo svaki faking dan. Zato što volim svaki dan, uživam u svakom danu i voljena sam svaki dan. Uopće nije problem u Valentinovu. Problem je, dragi ljudi, u ljudima. Evo, meni moj brat svaki put kad dođe doma iz Zagreba kupi ružu, ili ubere neku travku dok pijan ide kući. To je ljubav. Dragi mi s vrata redovno maše čipsom od paprike ili nekom (čitaj milka oreo) čokoladom. Neki dan smo umirali od smijeha jer se nismo mogli sjetiti kojeg datuma je Valentinovo. To je ljubav. Mama mi pravi jaja i slanine kad čuje da ništa nisam jela ili kad vidi da sam umorna. To je ljubav. Baka uvijek pita jesam gladna uz komentar kako sam premršava. To je ljubav. To je upravo ono na što svi zaborave jer se fokusiraju samo na taj jedan dan. Ljubav su uspomene koje zajedno stvarate. Znam da je Valentinovo dan zaljubljenih. I treba biti taj jedan dan u godini posvećen samo ljubavi. Ipak, moja glava ne prihvaća samo taj jedan dan, kad znam da oko sebe svakodnevno imam Valentinovo. Moje ljubavi nikako ne stanu u jedan dan. Još uvijek sam kao dijete, koje vidi svijet drugim očima. S druge strane, duša mi ima bar 100 godina. I volim njegovati tu svoju stranu. Ona je moj štit, jer dijete u meni ne želi odrasti, a duša traži ono što je davno zaboravljeno. Ima puno godina jer ne želi prihvatiti ništa sem onih starih, iskrenih vrijednosti. Volite se svaki dan, otvorite nekome vrata, pružite ruku dami u nevolji, svirajte serenade ispod prozora. Uhvati se s nekim pod ruku, šetajte satima pod vedrim nebom. Uberi nekom cvijet, kupi čokoladu. Jebeš materijalne stvari. One ne stvaraju uspomene, nikad nisu, niti će. Osim ako ne kupite nekom avion 😂

8 misli o “Dijete u meni

  1. Ili bar napišite pjesmu, što ja vrlo često napravim za Valentinovo svojoj ljubavi, uz cvijeće ili nešto prigodno, a slažem se s tobom da to treba raditi cijele godine i onda je Valentinovo svaki dan, što tako i treba biti. Pozdrav.

    Liked by 1 person

  2. Ahahahaa, sve super, i onda ona poslednja rečenica i avion – ne da si pogodila, nego vrhunski, svaka čast! Ko će meni da kupi avion… 😀
    uzgred, pola porodice mi je trenutno negde u inostranstvu, neki u Evropi, neki u Aziji, pa me ta priča o avionu posebno dotakla 🙂

    Liked by 1 person

Komentiraj