Utopija

Današnji dan provela sam razmišljajući. Prepuna sam zakon ideja, novih projekata. Par dana mi se motaju neke stvari po glavi, koje ću sigurno realizirati uskoro. Jedino što me trenutno pati je nedostatak vremena. Ili loša organizacija. Zamišljam sve te super kul stvari koje želim ostvariti u ovoj godini, i onda me bubne realnost kad shvatim gdje živim. Ne, ne mislim da je nemoguće uspjeti u našoj Slavoniji. Ako imaš dovoljno jasan cilj, uspjet ćeš! Ipak, ne mogu odoliti da ne prokomentiram kako nam je država jasno dala do znanja da smo otpisani u svakom smislu riječi. Svima je jasno da je rukometno prvenstvo u toku, narod se veseli zbog pobjeda koje smo ostvarili. Euforija je na vrhuncu. Svi su, kao opčinjeni, zaboravili da se niti jedna jedina utakmica ne igra u Slavoniji. Mediji bruje kako Split obara sve rekorde turističke sezone, Istra ima rekordan broj noćenja, Zagreb se nakupio novaca za Advent. A šta je s nama, dragi moji političari, državo? Nama ne treba kuna jer nas ionako ne smatraju svojima. Kod nas dolaze kad treba prikupljati političke bodove i kad se treba pokazati kako su dobri i divni. Medijima služimo kako bi popunili kvotu članaka i vijesti. Nemam ja ništa protiv, dragi moji Dalmatinci i Istriani. U Dalmaciji sam odrasla a u Istri provodim ljeta zadnje četiri godine. Svjesni smo svi da naša obala ima pregršt svega za pokazati. I pokazuje to, stalno iznova. Ona je kao nova igračka, kojoj se diviš i gledaš u izlogu i jako je skupa. Slavonija je stara, ofucana igračka s kojom su se izigrali svi. Uvijek je tu kad ti treba, a opet joj okrećeš leđa kad vidiš novu.

Moja Slavonija je ružno pače koje se, ako mu pružite priliku, može pretvoriti u prekrasnog labuda. Zapamtite to, dok nam okrećete leđa.

Sanjam tako, o nekoj boljoj budućnosti, za sve nas ovdje, u šupku civilizacije.

Idemo, Hrvatska!

6 Comments

      1. бака Штрумпф

        Ima nešto čudno u tim političarima iz naših krajeva. Ne kažem da je negde preko bolje, da su pošteni, ali bar su manje alavi i potrude se da za sobom ostave nešto pozitivno po čemu će ih istorija pamtiti, jer su valjda svesni težine mesta na kojem su. Ovi naši rade po dva principa: „pre mene potop” i „posle mene potop”, ne vodeći se ničim osim sopstvenom korišću. Još je gore što ih sami biramo, ili dopuštamo da se domognu fotelja time što se ni ne bunimo.

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s