Dragi moji! Za početak želim vam sve najbolje u novoj godini. Želim da sve ružno zaboravite, da ostvarite svoje planove, uživate u životu, budete zdravi i mirni cijelu godinu.

Moja godina započela je u pidžami, s dragim i ostatkom ekipe u prekrasnoj kućici, u planinama drage mi Bosne. Bilo nam je predivno, bez ikakvog stresa i buke, uz puno vina i ljubavi. Mislim da je ovo prvi doček da nisam vidjela vatromet, čula petardu, zabijala se u ljude i smrzavala na otvorenom. Nikako mi nije falilo, baš suprotno. Jedino što sam slušala, uz zvuk Vrbasa, je smijeh najmilijih. Naravno da sam se opet prehladila, pa sam i u ovu godinu ušla kao najveći potrošač maramica. Na povratku kući na granici smo čekali dobrih tri sata. Cijeli svijet odlučio je ići kući, pa smo čekajući u redu lagano čagali na cesti, jeli ćevape i smijali se vlastitoj nevolji. Nakon određenog vremena, svi vozači sjeli su na trube i imala sam osjećaj kao da smo u svatovskoj koloni. Trubljenje je urodilo plodom, pa smo u idućih sat vremena ipak stigli do naše granice.

Čim smo stigli kući pale su novogodišnje odluke. Prvo što sam pomislila kad sam se pogledala u ogledalo je vježba i manje hrane. Dotukla me francuska i pečenka. Hvala Bogu što smo ju pojeli jer bi se u protivnom pretvorila u prase. Druga novogodišnja odluka je riješiti se ljudi koji mi crpe energiju, čak i kad nisu u blizini. Odluka je pala, moje misli bit će usmjerene samo i isključivo na one koji su to zaslužili. Treća novogodišnja odluka je ne okretati se unatrag, više nikad. Bit će njih sigurno još.

Cijelu prošlu godinu razmišljala sam pozitivno. Pozitivno mi se vratilo. Tako krećem u novu godinu, s još više pozitive i hrabrosti.

Prilike su svugdje oko nas, samo treba otvoriti oči i prepoznati ih!