Meni je osmijeh lajt-motiv!

Tek kad pogledam kad sam zadnji put nešto napisala shvatim koliko vrijeme zaista brzo leti. Par mjeseci za mene je kao par dana. Onaj tko je rekao da je lako uskladiti sve – posao, učenje, pisanje, taj je slagao. Možda netko ima takve super moći, ja još uvijek nemam.

Ni sama ne znam što se to sve točno izdogađalo u mom malom svemiru. Znam samo da još uvijek imam potrebu pobjeći od svega i predahnuti. Voljela bih da mogu pretipkati kaos koji se nalazi u mojoj glavi. Kako god, mislim da je to pozitivno, jer napokon shvaćam po kojoj šemi ovaj svijet funkcionira.

Mislim da sam, prije svega, shvatila kako čovjek čovjeku može sve oprostiti, osim sreće. Nevjerojatna je količina zavisti i mržnje koju čovjek skriva i potiskuje u sebi praveći se da je sve u redu, dok u njemu kuha i kuha. I onda prekipi. A tad na površinu izađe onaj smrad ljudski kojeg se svi boje, da ne bude viđen. Ali se vidi. U očima gnjev, u duši otrov koji izjeda. Koliko god trovali, iskrenost ne možete zatrovati.

Shvatila sam isto tako, da je čovjek čovjeku najveći sudac i kritičar, bez da se prvo pogleda u ogledalo. Osoba koja je toliko grešaka u životu imala usudila se suditi meni. Uvijek kažem, neka baci kamen onaj koji je bez grijeha. A ipak, kad je u pitanju tvoj život kamenovat će te najveći grešnici.

Al neće na tebe neprijatelj, ne. Neprijatelj samo laje. Na tebe će prvi onaj koji te u dušu poznaje, koji zna gdje boli i koliko nisko treba udariti.  Na tebe će onaj koji šuti. Ne postoje bolniji udarci od neizgovorenih riječi.

Koliko je čovjek u stanju progutati govana prije nego eksplodira? Koliko puta će čovjek progutati stijenu a ne knedlu dok ga optužuju oni koji za to najmanje imaju pravo? Mislim i tvrdim da je čovjekova veličina u njegovoj snazi oprosta. Moja snaga je moja ljubav. Moja ljubav je moj svijet. Moj svijet je moja utvrda. Nju čuvam. Nju ne dam. Ono što čuvam u sebi jače je od svih sila svijeta. Jer ne možete vi toliko mrziti, koliko ja imam snage oprostiti..

I zato, na svakoj etapi života, moj glavni adut u borbi  je osmijeh. Osmijeh liječi svaku ranu, dokle god postoji netko kome se iskreno smiješ.. 🙂

hqdefault

7 Comments

  1. Hank Moody

    Uvijek najviše osuđuju oni koji se ne usuđuju pogledati u svoje greške, jer lakše je uvijek pod tepih pomesti svoja govna i okrenuti se na drugog. Kukavički i jadno, ali je tako. Ljudi su to. To nek ti bude lekcija za ubuduće jer će ih svakako biti više 🙂 Od takvih se ne može pobjeći. Samo nabaci osmijeh i lagano dalje.
    P.S.
    I pusti vodu da gov… Znaš već 😀

    Liked by 1 person

      1. Hank Moody

        Definitivno bi bio ljepši, ali takav svijet postoji samo u distopijskim romanima 😀 Vidiš, mogao bi se roman napisati o tome, o svijetu gdje ljudi osuđuju i ne rade na sebi, a onda se pojavi individua koji počne da gleda svoja posla i počne raditi na sebi, pa povuče za sobom još nekoliko istomišljenika i malo pomalo naprave revolt 😀

        Sviđa mi se

  2. MAGIC BLACK BIRD

    “Al neće na tebe neprijatelj, ne. Neprijatelj samo laje. Na tebe će prvi onaj koji te u dušu poznaje, koji zna gdje boli i koliko nisko treba udariti. Na tebe će onaj koji šuti. Ne postoje bolniji udarci od neizgovorenih riječi.”

    Istina živa. Ali zato uvijek treba postojati distanca sa bliskim ljudima, a i sa ovim drugim. Doduše bez nekog pretjeranog povjerenja, ali moj moto je: “Tek kada se oslobodiš straha, moći ćeš i živjeti”. Ali to je opet najteze… ili ona stara : “Boj se ovna, boj se govna- a kad ćeš živjeti”?

    Sviđa mi se

Odgovori na MAGIC BLACK BIRD Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s