Želim disati!

Šestog dana mjeseca srpnja devedeset druge na svijet sam došla, ni manje ni više, ja. Tog srpanjskog dana, mama me rodila u Slavonskom Brodu, u podrumu bolnice, okružena mirisom krvi i borbe ranjenika za vlastiti život. Isto tako, danas, dvadesetčetiri godine kasnije, građani moga grada bore se s podmuklim, tihim ubojicom. Ubojicom koji kola našim žilama i to radi polako. Toliko polako da boli. Sustavno uništava nešto što je dobro, nešto što je iskreno i čisto. To nešto su naša djeca.

I ja sam nekad bila dijete. Dijete kojeg je mama vodila svaki dan na inekcije u bolnicu kako bi mirno spavalo. Moja dijagnoza bila je bronhijalna astma. Sjećam se kako sam udisala neki ružni miris ali doktori su rekli da će mi od tog biti bolje. Slagali su. Prvi put kad sam ostala u bolnici zbog upale pluća zadržali su me gotovo čitav mjesec. Imala sam četiri, pet godina i spavala sam u kinderbetu s malim bebama. Spavala sam u kinderbetu jer na dječijoj pedijatriji nije bilo slobodnih kreveta. Zamislite koliko je još bolesne djece bilo i tad. Nakon toga, mama me nije htjela ostaviti u bolnici, iako sam dva puta do sedme godine imala tu zločestu upalu. O nebrojenim napadima astme neću ni pisati.

Tijekom puberteta astma se povukla i ja sam mislila da sam spašena. Moji snovi o udisanju zraka punim plućima prekinuti su naglo prije 2 godine kad je stigla nova dijagnoza. Nakon četvrte upale pluća, imam alergijsku astmu. U pola noći bi završavala na hitnom prijemu zbog gušenja. Nisam se pitala zašto baš ja, misliš sudbina je to. Nije najgora stvar na svijetu, preživjet ću.

Ali se pitam, zašto mala djeca oboljevaju od raka u mom gradu? Zašto se rađaju bolesna a nisu ništa kriva?

U našoj susjednoj BiH nalazi se rafinerija u vlasništvu gospode rusa. Nisu zaslužili da ih napišem velikim slovom. Jednostavno nisu. Jutrima smo se budili s mirisom pokvarenih kuhanih jaja. Pogotovo u ljetnim mjesecima, prozor nismo mogli otvoriti. I tako godinama.

Molim Vas, koji čitate, a niste iz mog Broda, da si zamislite ovu sliku: ljetno veče, sjedim na klupici u brdu poviše grada, i umjesto ljetnog neba prepunog zvijezda vidim gusti dim koji se nadvija nad gradom. Taj dim ubija malu, nevinu dječicu koji još nisu uspjeli ni doživjeti ljetno nebo puno zvijezda!

Samo ove godine, u jednoj školi, u jednoj genereciji, troje mladih ljudi obolilo je od karcinoma. Općenito broj kacinoma, bronhitsa je povećan toliko da mislim da ne postoji mogućnost da građani Slavonskog Broda prežive još osam godina rada ove Rafinerije.

I, što reći? Koga kriviti? Ruse, koji su vlasnici? BiH, jer je tamo, preko granice? Vladu RH, što ništa ne poduzima osim raznih obećanja s kojima nas tješe da će biti bolje? Tko će objasniti roditeljima te dječice zašto baš njihovo dijete?  Tko će utješiti majku čije zlato mora proći životnu borbu koju nije biralo? Koga da okrivim što godinama ne udišem čisti zrak već smeće nekih rusa koji u tom samo zaradu broje? Kome da se obratim svaki put kad me napadne astma? Koga da krivim što bez ventolina više iz kuće ne smijem izaći?  Koga da krivim, samo recite!

Koga kriviti što je jedan mali gradić na obali rijeke Save na rubu ponora iz kojeg izlaz ne vidimo?  A kao da nas nitko ne čuje i ne vidi. I dok EU nameće zakone o zabrani pušenja na javnim mjestima, jer su Bogu hvala ekološki osvješteni, nas truje nešto što je tisuća puta jače od jebene cigarete. Ali za nas ih boli briga. Mi smo ionako samo jedan mali gradić kojem su tijelo davno uzeli. Ali dušu neće!

Zato, draga vlado, dragi političari, draga europo i dragi svijete, govorim vam da vas se ne bojimo. Moj grad i moji Brođani će se izboriti za čisti zrak i svijetlu budućnost. Borit ćemo se i nećemo se predati. S vama ili bez vas, jer želimo živjeti a ne preživljavati!

Želim da ta mala dječica dožive još bezbroj ljetnih večeri, gledajući zvjezdano nebo iznad Broda bez oblaka dima. Želim da se jutrima bude uz miris cvijeća, trave i drveća a ne uz miris pokvarenih jaja. Želim da žive život punim plućima kad ja već ne mogu..

Oglasi

14 Comments

  1. bloodybutterfly

    Krivi su svi od reda. Imam ujaka u Brodu i njegova kćerkica udiše takođe taj miris. Grad je živi očaj zbog te rafinerije. Tužno je što ona hrani pola Broda i kada bi je zatvorili mnoge porodice bi završile na ivici egzistencije ali ni ovo nije rješenje. Žao mi je zbog tebe i sve ove politike cjelokupno.
    I ja sam rođena u ratu samo sa druge strane ali pitanje da li su zaista i postojale strane kada smo obe patile. I ja sa rođena sa bronhitisom. Bogu hvala nemam više problema.
    Tužno je ovdje kod nas na Balkanu sve ali ljudi, ima ih još dobrih. ❤

    Liked by 2 people

    1. mirmaa

      Ma za mene ne postoje strane.. il si čovjek il si govno, nebitno s koje strane dolaziš 🙂 a mi smo samo ratna djeca među koje su bacili zrno mržnje ali mislim da se ipak nije primilo. Politika nas uništava, ljudi tu nisu krivi. Jasno mi je da je cijeli jedan grad ovisan o toj rafineriji, i ne želim da se ona ugasi. Samo želimo disati, i živjeti normalno.. a to se može napraviti i bez da se ona ugasi.. a tebi dušo hvala što si tu ❤

      Liked by 3 people

      1. bloodybutterfly

        Može se napraviti sa filterima i raznim kontrukcionim rješenjima ali ne želi gamad da uloži u to već de nas truj.

        Žao mi je stvaro jer ti je uskraćeno nešto što je u većini mjesta sasvim normalno a to je udisanje svježeg vazduha.

        Ma ta sjemena mržnje, primaju se na tlu punom đubra samo. ❤

        Liked by 1 person

  2. Ivana - Orbis Marketing

    Često sam u Brodu, dio obitelji mi je tamo, a i ja sam živjela nekoliko godina i vežu me lijepe uspomene. Znam o čemu pričaš (pišeš) i tko to nije doživio ne može ni zamisliti kakav je to užas. Prošlo ljeto sam sjedila na Korzu u Savusu i prošetala poslije malo uz Savu kad je počeo izlaziti gusti bijeli dim iz rafinerije i ubrzo je zrak tako smrdio da imaš osjećaj da ne možeš (i ne smiješ) disati. A u kući koja se ne koristi dio godine smrad uđe kroz zatvorene prozore..nevjerojatno. Tako mi je žao što moji brođani moraju to trpjeti svakodnevno, a nitko ništa ne poduzima..Istinski se nadam da će se to riješiti jer to više nije normalno.
    Inače, sad kad sam ovo pročitala, nedostaje mi Brod 🙂 unatoč lošem zraku. Veliki pozdrav za tebe!

    Liked by 2 people

  3. Jel, čija si ti, mala?

    Oni koji su odgovorni za ovakve užase, daleko su, negde po nekim švajcarskama, austrijama, na nekim mauricijusima, tajlandima. I dok se tamo ponašaju, ti pišeš ovako potresne redove – nije mi dobro od pomisli na smrdljivi vazduh koji se ne može udahnuti!
    Pančevačka rafinerija, Azotara, Petrohemija – sve je to nadomak Beograda i često se oseća taj grozni zadah smrti i bolesti. Kako je tek Pančevcima i vama u Brodu, mogu samo da zamislim.
    Ako postoji nešto, neka akcija po FB, TW, gde god, računaj na mene. Šerovaću sve što treba, ako bi išta od takvih stvari moglo biti od koristi.
    Žalim, duboko žalim sve ljude koji su žrtve ovog nesrećnog neoliberalizma u kome kapital nema titulara, ni nacionalnost, niti znaš ko je u vrhu trustova – samo se sele tamo-amo u potrazi za ekstraprofitom. Šta je za njih jedan Slavonski Brod? Šta Modriča? Koje Pančevo?
    Za njih ne postoje ljudi. Postoji samo novac kojim kupuju čist vazduh za sebe i svoju decu. Crkli dabogda.

    Liked by 1 person

    1. mirmaa

      E baš tako.. briga njih za malog čovjeka, kad šutnju ljudi kupuju novcima. Žalosno je što i ti tamo neki imaju svoju djecu, pa.da se ne stave u poziciju roditelja koji se bore za život svojih mališana. Danas je to moj Brod, sutra Pančevo.. i tako u nedogled.. ali urodit će borba plodom, ja vjerujem u to! Čim bude neko događanja dijelim opet s vama ❤

      Liked by 1 person

      1. Jel, čija si ti, mala?

        Znaš, često mi padne na pamet ova tvoja priča, što znači da je vrlo upečatljiva i upozoravajuća.
        Ništa njih, draga, nije briga što neka tamo deca, tuđa, neki tamo ljudi, nebitni, pate zbog njihovog zgrtanja ekstraprofita. Oni su bogom dani, a nas, običan svet, mogu da zaprašuju i guše koječim, šta mare oni za to. Čak sam sklona da pomislim da oni ni za svoje potomstvo ne brinu previše. Do te mere se njihova sebičnost otela kontroli emocija i racija.
        Javi ako ima šta da se šeruje.
        CmoKisS ❤

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s