Malograđanski kompleksi

Uvijek sam na život gledala kroz svoje čudesne pinky naočale, tako sam nekako i prolazila. Ni danas se ništa nije promijenilo. Dalje živim u zabludi da su svi ljudi dobri i igraju fer. Znam, nisu svi ljudi isti. Neki su rođeni takvi, neke je život na to natjerao. Ipak, ne mogu shvatiti kako netko može gaziti sve pred sobom radi osobnog zadovoljstva. Mislim, to nikako i nikad neću moći shvatiti. Kako netko može svjesno činiti zlo drugome?

Rođeni smo da se izborimo za sebe. Ali kako i na koji način? Ako netko mora patiti zbog tvoje sreće, kako ti, u suštini možeš istinski biti sretan? Da ga jebeš, ne možeš! Najčešće ljudi izgovaraju laži o drugima ili izvrću istinu jer su suviše slabi. Slabi u samokontroli, jer lakše je reći nešto loše nego prešutjeti. Riječi ponekad bole više nego djela. Možeš napraviti trenutnu štetu drugome ali na duge staze, realno, štetiš samo sebi.

Takvi ljudi nameću svoje stavove i ne prihvaćaju ništa drugo u obzir. Ako nije po njihovom postaješ meta, meta kompleksaša. Tim stavom zapravo prikrivaju svoju vlastitu nesigurnost. Svojim ponašanjem prikrivaju strah od nepoznatog jer ih to nepoznato može poraziti. Kritični su prema sredini u kojoj se nalaze, ljudima kojima su okruženi kako bi istaknuli vlastiti identitet ne birajući sredstva.

Umjesto da radi na sebi, čovjek uporno pokušava ispraviti drugoga. Ako ne može ispraviti onda ga pokušava pokopati. Riječima, mislima, djelima. Bez razmišljanja koliko će ljudi patiti. Najlakše je drugoga prokomentirati. Bio netko dobar ili loš, pošten ili ne, tko si ti da sudiš? Čini li te boljom osobom činjenica da si popljuvao nečiji život, ciljeve i ideale? Ne, samo te čini jadnim. Zato i živimo u ovom iskrivljenom svijetu. Svi bi htjeli biti veliki u tuđim očima a u svojima su manji od makovog zrna. I oni to znaju. I to boli. A kad boli čovjek se pretvara u hodajuće zlo. Svjesno ili nesvjesno.

Kad igraš na lošu kartu loše i završiš. Kad činiš zlo ono ti se vraća. Karma je zajebana stvar. Pa umjesto da gaziš preko nekoga da bi postigao cilj, odluči se za drugu opciju. Nemoj ići prečicom jer, iako je brže, nije učinkovito. Odaberi neki svoj put. Budi sretan kad ga ostvariš znajući da putem nisi nikoga povrijedio. Kad legneš u krevet i ostaneš sam sa svojim mislima pronađi svoj mir. On je neprocijenjiv!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s