Wannabe blogerka

Sjedim ja ovako već par sati i gledam u ovaj svoj novi blog. Mislim si u sebi, šta ti treba to u životu? Tko će uopće čitati tvoje lude fiks ideje? Iako, ruku na srce, još nisam ni odlučila o čemu pisati. Ako ipak netko zaluta nek ne zamjeri. Toliko misli u ovoj glavi teško je sročiti u par redaka. Kažu mi oni koji me znaju da od svog života mogu knjigu napisati. I to je istina. Svega sam se nagledala, iza sebe u svoje dvadeset četiri godine imam debelog životnog staža, uspjeha i neuspjeha. Pa valjda me to natjeralo da otvorim ovu virtualnu stranicu mog života. A onda si sve nešto razmišljam, kako da pišem o nečem a ne mogu  odlučiti ni koji font ću izabrati? Borila sam se tako ja sa izgledom stranice, pa hajd napiši nešto o sebi, pa de stavi svoju sliku, pa sto nekih stvari i onda nakon te silne borbe bilo bi glupo ostaviti to tako da stoji prazno, jer moj život nikako nije prazan. Nije mi se jednom dogodilo da nešto želim, krenem u realizaciju i onda ništa. E pa nećeš razbojniče. Nova godina, nova ja. I eto uspjela sam napisati čak jedanaest redova teksta, a sve ne znam o čemu bi pisala. Sad sam u trinaestom redu. Krenulo je!

Možda ova moja faza – Želim biti blogerica – ima nekakve veze s tim što su rokovi blizu a meni se baš i ne uči. Inače sam propala studentica prava. Bila sam previše buntovna da bi se uklopila u taj svijet i imala sam svoje mišljenje. Ironično, bila je to početnička greška. Sada sam studentica socijalnog rada. Volim svoj fakultet, volim njegove čvrste filozofske temelje, jednakost i slobodu govora. Volim što nas uče da naš glas vrijedi i da naša ruka može nekom pomoći. Puno ljudi se smijalo i veselilo mom neuspjehu, do te granice da sam stvarno pomislila da sam podbacila. A onda sam shvatila da to nije moj pad, nego njihov. Pustila sam ih da se smiju i povremeno im davala materijala za smijeh. Nek se narod veseli. Kad sam birtiju i izlaske odlučila zamijeniti knjigom opet su se smijali. Jer kao baš ćeš ti sad glumit fakultetliju, bolje gledaj kako da se dobro udaš, već si stara cura. Bljuc. A ja u cvijetu mladosti! Taj osjećaj kad prvenstveno sebi dokažeš da možeš je neprocijenjiv. Zapamtite to! 🙂

15823034_982442531857860_227495409528142084_n

  • Uz nezaobilazan selfi s borom, sve najbolje Vam želim u Novoj godini. Zdravlja prvenstveno, a sve drugo će doći samo od sebe. Živjeli! 😀

 

Oglasi

2 Comments

  1. Marina

    Bokić, bravoooooo znam koliko vremena je potrebno za blog i želje i vjere u sebe, svaka ti čast!!! Samo piši doći će ti riječi same od sebe. Imam već godinu dana imam blog i suočila sam se s tim svime, tako da te razumijem i želim ti dati vjetar u leđa. Moj blog je namjenjen da motivira sve oko mene, pa i mene samu. Ako želiš pogledaj malo https://auraljubavi.blogspot.hr, mene si privukla ovim tekstom svakako i nadam se uskoro novom tekstu. Ne odustaj. 😉

    Liked by 1 person

    1. mirmaa

      Hvala ti puno na ovim riječima, puno mi to znači.. ovaj put odlučila sam raditi ono što volim, bez odustajanja i straha od kritika 🙂 samo da ozdravim i stiže novi tekst. Čitamo se naravno ❤

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s